MITOVI O UDRUGAMA a nema mythbustersa

Potaknuta opet nekim postom kojeg mi je fejs izbacio (a čini mi se da mi fejs izbacuje postove samo kako bi me razljutio) odlučila sam se malo pozabaviti mitologijom o udrugama za zaštitu a sad po novom zaštitu i dobrobit životinja.
Možda ću neke stvari zaboraviti a neke prenaglasiti ali ako postoji neka tema koju sam preskočila slobodno pitajte u komentaru ako mislim da imam za reć nešto suvislo po tom pitanju rado ću vam odgovorit.
Pa krenimo redom

1. UDRUGE SU PUNE LOVE
Da evo samo sekundu dok vam pošaljem razgledinicu s Havaja pa ću se onda vratiti na temu.
Ne znam od kud potiče taj mit ali smješan je.
Vrlo vrlo vrlo je smiješan.
Obizrom da sam u Zagrebu ne mogu govoriti o drugim djelovima Hrv ali rezultati natječaja su svugdje javni pa onda možete potražiti sami.
Dakle u Zagrebu postoji brat bratu jedno 20ak udruga za zaštitu životinja plus Dumovec plus SUZA plus Prijatelji životinja.
Rezultati javnog natječaja za dodjelu sredstava od grada su javni ali evo napisat ću vam koje su udruge koje se bave napuštenim psima i mačkama dobile lovu od grada za 2014 i koliko
Noina Arka rekorder (i tako već godinama unazad) ove godine 235 000 plus 50 000
Rina sa 10 000 plus 17 000 (i prošle godine su bili stavka u proračunu)
S.O.S. za mace 10 000 (i prošle godine su bili stavka)
Futura daj šapu 28 000 (i prošle godine su bili stavka)
a evo i link na rezultate od 2014 http://web1.zagreb.hr/default.aspx?id=62802
a evo i link na rezultate od 2013 http://web1.zagreb.hr/default.aspx?id=52974
Mi osobno još nismo nikada aplicirali jer naime da biste uopće mogli aplicirati mora vam proći godinu dana od registracije.
Nadamo se da bismo i mi mogli biti stavka u proračunu iduće godine obzirom da i steriliziramo/kastriramo i liječimo bolesne i liječimo ranjene a bome i educiramo plus naravno cjepljenje, čipiranje, hranjenje i ostala veselja koja idu uz to.
Ali da kad čovjek pogleda onako objektivno vidjet ćete da zapravo jako malo udruga dobiva lovu od grada i da jedna udruga dobiva love skoro kao sve ostale zajedno.
No to je samo jedan način financiranja.
Ono na što se mi oslanjamo ste VI i vaše donacije bilo novčane, bilo u klopi i opremi bilo u stvarčicama koje donirate za prodaju.
Sve ono što vidite da ima naš logo na sebi smo mi na žalost platili (ima udruga koje dobiju majice, magnete i šta sve ne kao donaciju al mi nismo te sreće) pa onda prigodnom prodajom istih pokušavamo ući u neki plus.
Al ajmo bit realni udruga ako radi kako spada znači da psi idu kod veterinara, da se psi prije udomljavanja cjepe (ovisno naravno o dobi što) i čipiraju, da se psi prije udomljavanja kastriraju to košta i to puno jer u udruzi niste nikad pocjepili sve pse jer stalno primate nove.
O bolesnima i slomljenima koji su kod nas česti da i ne pričamo.
Tako da ćete se za razgledicu s Havaja ipak strpiti da nađem bogatog muža 😀

2. UDRUGE NIŠTA NE RADE PO PITANJU ZLOSTAVLJANIH PASA
Dobar dan moj susjed zlostavlja psa dajte napravite nešto.
Ako je pas čipiran nečije je vlasništvo i imovina i ako se čipiran pas odvede od vlasnika bez pisane izjave o odricanju vlasništva i prepuštanja psa udruzi na skrb to se tretira kao krađa.
Udruga nema pravo nekome uzeti psa.
Veterinarska inpekcija ima ovlasti privremeno a sud trajno oduzeti životinju vlasniku a da bi se to dogodilo treba podnjeti prijavu.
Udruga ima pravo podnjeti prijavu jednako kao što svatko od nas 4,2 milijuna u Hrvatskoj ima pravo to napraviti.
Ovo nije amerika niti engleska niti su hrvatske udruge policija za životinje.
Toga u hrvatskoj nema ali postoji veterinarska inpekcija i postoji policija.
Mučenje i ubijanje životinja je kazneno djelo jednako kao i krađa i ubojstvo ljudi, dakle policija je ta koja se treba zvati a koja će onda po sili zakona obavijestiti i Veterinarsku inspekciju koja će onda dalje postupati sa životinjom a policija sa počiniteljem odnosno vlasnikom.
Da mi bismo rado spasili životinju i pronašli joj novi dom i u međuvremenu joj pružili potrebnu skrb ali bez vas i suradnje s vaše strane nismo u mogućnosti to napraviti jer prijava koja ide “Dobar dan mi smo udruga ta i ta i nama su u inbox poslali poruku da njihov susjed zlostavlja psa al ne žele se svađati sa susjedom pa evo budemo mi svjedočili što su oni vidjeli, čuli doživjeli jer njima je bed” sigurno neće polučiti nikakav uspjeh.
Nemojte me krivo shvatiti nije ovo izmotavanje jer smo mi lijeni ili ne znam što ali smo zakonom ograničeni u svojem djelovanju.
Uvijek nam se možete obratiti za pomoć i uvijek ćemo pomoći savjetom i logistikom i kako god možemo ali ne možemo svjedočiti umjesto vas.

3. UDRUGA NIJE HTJELA POMOĆI
Što znači udruga nije htjela pomoći?
Nismo iste sekunde došli kod vas preuzeti vašeg psa/mačku/zamorca/kornjaču koju vi više ne želite imati?
Nismo iste sekunde došli po psa kojeg ste našli ili vidjeli?
Nismo iste sekunde strpali čovjeka, za kojeg ste nam rekli da ste čuli da zlostavlja svog psa, u zatvor?
Ja nisam uz rješenje o regristraciji udruge dobila čarobni štapić, ako netko je molim da mi kaže gdje mogu podignuti svoj primjerak.
Udrugu čine ljudi koji moraju osim zakona RH poštovati i zakone fizike pa tako ne mogu biti na nekoliko mjesta istovremeno.
Isto tako ne možemo stvoriti nešto ni iz čega.
Ponekad a kod nas je to najčešće naprosto nemamo smještajnih kapaciteta za primiti novu životinju.
Ne zato što smo lijeni ili prebogati da bi se time bavili nego zato što su nam mame, tate, dede, bake, prijatelji i garaže i podrumi pa i tavani a i balkoni prepuni životinja koje smo već sklonili od opasnosti i sada su kod nas.
Dok se pas ne udomi a ni to nije garancija ali dok se pas ne udomi ne možemo primiti novog jer naprosto nema mjesta. Isto naravno vrijedi i za mace.
Kod nas u Sedma od Devet primjetit ćete završavaju psi koje nitko drugi neće jer su bolesni, teško udomljivi, polomljeni i gotovo nikada nisu čistokrvni.
Sjetite se samo male crne Lune sa 3 operacije koljena, ili crne Vite sa operacijom zdjelice, ili 6 bebana Alpha, Bravo, Charlie, Echo, Sierra i Whiskey koji su bili mršavi do kosti, toliko puni glista da su Sierru izjeli iznutra i šugavi, sjetite se deformiranog Luja ili bolesnih Simbe, Nale i Toffie, sjetite se mace Tie i Shakire.
Većina ih je sad u svojim sretnim zauvijek domovima ali da bi bili spremni za novi život trebali su proći mjeseci, operacije i oporavci.
Kada nađete životinju ono što svatko od vas/nas može napraviti je otići očitati čip kod najbližeg veterinara. Besplatno je, bezbolno i uvelike olakšava daljnju proceduru.
Ako ste nas ikad nazvali čuli ste uglavnom istu priču ajde čujemo se za 10 15 minuta da vidim jel mogu nešto iskombinirati a onda slijede manijakalni pozivi svima gdje nudim jetru, bubreg, rožnicu i pluća za smještaj za psa ili macu. Ako bude sreće i netko odluči da mu baš treba moja jetra onda vas zovem i kažem di ste i stižem kroz određeni vremenski period koji mi je potreban da izorganiziram sve što izorganizirat treba jer ponekad sam kod veta, ponekad sam na drugom kraju grada, ponekad baš nosim novu rundu potrepština nekoj životinji koja već je na privremenom. S druge pak strane ponekad nitko nije zainteresiran za moje organe i naprosto nemam gdje sa psom ili mačkom (jer nemamo sklonište) i onda molim vas koji ste tu životinju pronašli da učinite isto ono što sam ja već odradila da pitate svoje doma i svoje frendove i svoje bake i dede i susjede ima li među njima možda netko tko bi mogao pružiti malo mjesta, jer sve ostalo osigurava udruga, toj sirotoj životinji koju ste pronašli.
Da se razumijemo Dumovec kao službeno sklonište za nezbrinute životinje grada Zagreba ima dužnost zbrinuti sve te životinje koje se nađu na cesti i tu bih stala sa pričom o Dumovcu jer vjerujem da ste svi imali prilike kontaktirati s njima i sve znate.
Osim Dumovca u Zagrebu sklonište još ima i Noina Arka koju smo već spomenuli u onom dijelu s lovom (235 000 plus 50 000) a ako Dumovec (koji se financira kroz ustanovu zoološki vrt i prema neslužbenim podacima (jer do službenih ne možemo doći) prima oko 4 milijuna kuna) i Noina Arka koji imaju i sklonište i zaposlene ne mogu pomoći onda ne možete biti ljuti na nas koji nemamo niti lovu iz proračuna, niti sklonište niti plaće jer u datom trenutku  unatoč volji i žeji nismo mogli pomoći.

4. PA ONDA TAKO I JA MOGU IMAT UDRUGU
Broj telefona je na stranicama udruge samo javite, predam vam telefon i žig na tjedan dana pa ćemo onda pričati.
Da nešto razjasnimo nitko nikoga ne tjera da ima udrugu, bude u udruzi, želi udrugu ili bilo što vezano uz udrugu.
Ali treba uzeti u obzir što udruga točno jest.
Udruga je dobrovoljno i slobodno udruživanje pravnih i fizičkih osoba u cilju zauzimanja za zajednički interes u ovom slučaju zaštite životinja a bez stjecanja dobiti i koristi i podvrgavaju se pravilima koji uređuju ustroj i djelovanje tog oblika udruživanja.
Dakle ja sam volonter koji iz dobre volje radi nešto u svoje slobodno vrijeme. Ok ako sam ja u pitanju onda je to malo drugačije jer sam ja nekako sve podredila udruzi ali svi pa tako i ja imamo pravo reći neću, ne mogu, ne želim jer ionako sve što radim(o) radim(o) iz dobre volje.
Svaka jedinica lokalne samouprave je dužna zbrinjavati napuštene životinje na svom području. O kvaliteti rada gradskog skloništa u Zagrebu ali ne i samo u Zagrebu dovoljno govori broj udruga i volontera koji iz ljubavi rade njihov posao.
Istina nitko nas ne tjera osim nas samih.
Sljedeći put kad odlučite drvljem i kamenjem na “jebene udruge koje samo mažnjavaju lovu a ništa ne rade” sjetite se da su te udruge koje mrzite ljudi.
Ljudi koji se ni po čemu ne razlikuju od vas osim po tome što umjesto da pljuju, jer nitko ništa ne radi, naprosto odrade.
Ljudi koji umjesto da troše lovu na aute, putovanja, torbe, traperice ili štogod lovu troše na ničije životinje.
Ljudi koji se češće druže s veterinarima nego sa frendovima.
Ljudi koji znaju kolko dođe kila klope za štence ali ne znaju koliko košta karta za kino.
Po njima pljujete kad pljujete po udrugama.
Po ljudima kakvi biste i sami mogli biti samo da se malo pokrenete.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *