Skoro pa kratka povijest zaštite životinja

Iako se mi ‘rvati tek sad nešto kao budimo i shvaćamo da osim ustaša i partizana postoje i neke druge teme o kojima bismo trebali razmišljati, u civiliziranom svijetu svijest i briga o životinjama (u sretnijem ili manje sretnom obliku) postoji još od kamenog doba.

Sigurno se pitate kako to znam obzirom da ne postoje nikakvi pisani materijali o tome (čisto zato što smo tek jedva nešto mumljali a kamo li pisali) ali zato su pametniji ljudi od mene poglavito arheolozi došli do takvih zaključaka obzirom da su uz grobove ljudi pronalazili i grobove životinja što je u tadašnje vrijeme bila vrlo velika stvar i iskazivanje velikog poštovanja (ne tada nije bilo ni bagera ni lopata tako da iskopati grob je stvarno nešto značilo)

Stari egipćani su osim ljudi mumificirali i mačke a nisu bili jedini koji su pokapali životinje.

Osim toga špiljski crteži na kojima se nalaze životinje govore u prilog tome koliko su nam one bile važne iako iz tih crteža ne možemo iščitati na koji su se način naši preci odnosili prema njima u svakodnevnom životu.

Najraniji dokazi o suživotu pasa i ljudi potječu iz 12 630. prije nove ere što bi htjelo reć da smo imali pse čak i prije nego smo bili u stanju izraditi im posude za hranu i vodu (2800-1800 prije nove ere)

Jedan od prvih zaštitara (orginalni i ne samo teoretičarski luka oman) je bio vjerovali ili ne Pitagora koji je vjerovao u animizam (vjerovao je da životinje baš kao i ljudi imaju dušu) pa je u pauzama od razmišljanja o matematičkim problemima oslobađao životinje na tržnicama (go Pitagora go).

Onda je došao Aristotel kojije malo usrao motku time da je smatrao da su životinje ispod ljudi na scala naturae jer eto nisu racionalne pa onda ne mogu ni spadati u našu moralno etičku kategoriju. Dobije plus samo zato što je pokušao uvesti nekakvu taksonomiju.

Nakon njega imamo cara Ashoka koji je nakon shvaćanja pokolja koje je njegovo ratovanje prouzročilo prešao na budizam i instalirao “Pillars of Ashoka” a na petom stupu proglasio manje više sve životinje zaštičenima uključujući čak i mrave. Posebno je zaštitio odrasle životinje s mladuncima kao i mladunce do 6 mjeseci starosti, zabranio je i bespotrebno spaljivanje šuma ili spaljivanje u svrhu tamanjenja životinja te je zabranio da se jedna životinja namjerno hrani drugom. Taj njegov peti stup smatra se prvim primjerom zakonske zaštite životinja i okoliša.

Ubrzo nakon Ashoke dolazi nam Isus i od 0-1500 godine nema puno govora o životinjama osim citiranja biblije o tome kako je čovjeku dana vlast nad svime što postoji (ribe u moru, ptice što lete, sve što gmiže …)

Rene Descartes otac moderne filozofije i kreten koji je zaključio da obzirom da životinje ne govore (već se eventualno neke ptice može naučiti ponavljanju nekih riječi )  ne samo da su manje inteligentne od nas ljudi već da uopće nemaju razum. Dakle ako pitate gospodina “cogito ergo sum” životinje su automatoni (ne zamijeniti sa transformerima) pa ih shodno tome možemo iskorištavati kako želimo.

Otprilike u to doba živio je i Tomo Akvinški koji je pak smatrao da je grijeh ubiti tuđu životinju (doduše ne zbog samog ubojstva već zbog oštećivanja tuđe imovine ali ajde ipak je on bio čovjek od crkve pa daj šta daš u to doba)

Onda je došlo vrijeme prvih zakonskih regulativa u europi po pitanju životinja i to u 17. stoljeću.

Donešeni su zakoni kojima se štite konji za oranje, zabranjeno je štriganje vune sa živih ovaca, zabranjena je tiranija i okrutnost nad stokom te je postalo zakonom obavezno u gonjenju stoke s jednog mjesta na drugo ukoliko je put dalek stat napojiti i nahraniti stoku te im dati priliku da se odmore.

Nakon tih prvih zakona, u 18.stoljeću stigao nam je Kant koji je uistinu vrlo mudro zaključio da oni koji su u stanju mučiti životinje nisu u stanju osjećati empatiju niti za ljude pa se zbog toga protivio okrutnosti i zlostavljanju životinja.

Nekih 3 stoljeća kasnije mi i dalje nismo svjesni toga da oni koji su u stanju iz zabave i dosade mučiti i ubijati životinje predstavljaju prijetnju i nama jer danas je to možda pas ili mačka ali što će biti sutra?

No da se vratimo na temu sljedeće bitno ime nam je Jeremy Bentham poznat kao otac utilitarizma koji jen apokon postavio pravo pitanje

Pitanje nije: “Mogu li oni razmišljati” niti:“Mogu li oni govoriti?”, već je pitanje: “Mogu li oni patiti?”

Nakon njega stiže nam i Darwin, naravno, pa niste valjda mislili da bi ovo moglo proći bez Darwina koji je posvetio dio svoje knjige izrazu lica i tuzi svog psa kada nije išao u željenu šetnju.

A onda ključna godina 1824 i osnivanje The Society for Prevention of Cruelty to Animals koje 1840 dolazi pod pokroviteljstvo kraljice Victorije i postaje ono što danas znamo kao Royal SPCA.

Iako je RSPCA naravno bilaz abranjena od strane katoličke crkve poslužila je kao model po kojem su osnovane Ulsterska (1836), Škotska (1839), Američka (1866) i Australska (1981) inačica.

Onda se u 20. stoljeću pojavio Karl Marx koji je smatrao da su ljudska i životinjska narav međusobno isključive i kritizirao je imanje ljubimaca kao buržoazijsko preseravanje (a očekivao bi čovjek da će zagovarati prava životinja čisto da se protivi crkvi)

Pa nam onda slijedi 20. stoljeće i nekoliko knjiga koje su ponovno aktualizirale i stavile u fokus odnos prema životinjama.

Ruth Harrison je u svojoj knjizi Animal Machines progovorila o odnosu prema životinjama u intenzivnom uzgoju, Peter Singer je 1975. u svojoj knjizi Animal Liberation popularizirao termin specizam i Tom Regan koji ponovno priziva Kantovu teoriju da sva živa bića već svojim postojanjem imaju intrizičnu vrijednost i u svojoj knjizi The Case of Animal Rights govori o poštovanju i načinu ophođenja prema njima kao vrijednima samima po sebi a ne ovisno o tome imaju li svrhu u ljudskom svijetu.

Kroz cijelo dvadeseto stoljeće počinje se intenzivno brinuti i razmišljati o zaštiti i dobrobiti ne samo kućnih ljubimaca već i životinja u uzgoju te se dolazi do nekoliko novih koncepata. Jedan od njih je koncept 5 sloboda ( sloboda od gladi i žeđi, sloboda od nelagode (pružanje adekvatnog životnog prostora), sloboda od boli, ozlijede i bolesti, sloboda za iskazivanje prirodnog ponašanja i sloboda od straha i stresa) koji je potekao od izvješća kojim se propitkivala dobrobit životinja u intenzivnom uzgoju. Drugi značajniji koncept koji se pojavio je Život vrijeda življenja koji je usmjeren ne samo na sprečavanje patnje životinje već na njenu dobrobit odnosno kvalitetu života.

Nakon ovog kratkog pregleda povijesti zaštite životinja i sami možete prosuditi koliko su neki daleko dogurali dok su drugi ostali u nekim mračnijim dobima.

A za kraj bih citirala Ghandija Veličina i moralni napredak naroda ( države) može se mjeriti po tome kako postupaju sa životinjama.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *